-Moje ime je Anastasija Belević, imam 17 godina i živim u Podgorici, u Crnoj Gori.

-Ne mogu se sjetiti kada sam tačno 1. put čula za Zero Waste pokret, ali znam da je jedan od mojih prvih susreta sa njim bio kada mi je prijateljica iz škole govorila o jednoj djevojci koja se zove Lauren Singer i njenoj Trash Is For Tossers (Smeće je za one koji ga bacaju) stranici i kako je njen petogodišnji otpad mogao da stane u jednu teglicu.To mi se učinilo kao vrlo interesanto i neobično i otišla sam na njenu stranicu da vidim o čemu se tačno radi i od tada sam odlučila da se što više posvetim toj ideologiji.

-Trenutno mi ovo znači baš puno i uvijek se trudim da smanjim svoj otpad i želim da inspirišem i druge da urade isto, zato što vrijeme prolazi i planeti treba oporavak.

-Dugo vremena nisam baš obraćala puno pažnje na to, iako sam pratila određene zero waste stranice na društvenim mrežama i polako otkrivala mnoge stvari o katastrofalnom uticaju koji ljudski otpad ima na planetu, uvijek sam mislila da neko treba nešto da uradi po tom pitanju, ali nikako nisam shvatala da sam zapravo JA taj neko.Ono što me je takoreći drmnulo je bio period kada sam postala veganka.Shvatila sam da zero waste i veganstvo obično dolaze jedan sa drugim, najviše zato što veganstvo ima i ekološke segmente, jer životinjska agrikultura igra glavnu ulogu kad su u pitanju mrtve zone u okeanima, uništavanje šuma, zagađenje vazduha, vode i zemljišta, a to je samo nekoliko stvari (za više informacija pogledati film ‘Cowspiracy’).

Bilo kako bilo, odlučila sam da jednostavno zamijenim neke od jednokratnih predmeta koje koristim svakodnevno za one koje bih mogla da koristim više od jednog puta i samo radeći to napravim malu, ali značajnu promjenu.Pa je jedan od prvih koraka ka životu sa manje otpada bilo odbacivanje plastičnih kesa koje koristim za školsku užinu.Onda sam kupila biorazgradivu četkicu za zube koja je napravljena od bambusa i futrolu od bambusa za nju kada putujem, a nakon toga i metalnu bocu za piće koju nosim sa sobom gdje god da odem.Trenutno radim na tome da mi i kozmetika ima što manje plastike i hemije, i već neko vrijeme kupujem jednu sjajnu firmu koja stavlja svoje šampone u boce od reciklirane plastike (takođe ne testiraju na životinjama, imaju vegansku formulu i ne koriste parabene, silikone i najčešće korišteni sulfat SLS tj. Sodium Laureth Sulfate).

-Praktikovati zero waste nije tako laka stvar u Podgorici, ili generalno u Crnoj Gori (iako smo zvanično proglašeni za 1. ekološku zemlju u svijetu🤔), ali kada imate dobru motivaciju skoro uvijek možete da nađete neko rješenje.

Najlakše mi je bilo da se odreknem plastičnih četkica za zube i zamijenim ih onima koje su napravljene od bambusa.Nisu preskupe, dolaze u nekoliko boja i nisu nešto što kupujete svakog dana kao što su npr. plastične kese koje su makar za mene najteže stvar jer su svuda.

-Izbori koje pravimo svakog dana su stvari koje pišu istoriju.Kada ostarate i vaši unuci vas pitaju na kojoj strani istorije ste bili, da li želite da budete dio problema ili dio rješenja?